Dražen Čulić

Kada bi savezna vlada pokušala iznova stvoriti Merck”, rekao je Fauci, “to bi stajalo milijarde dolara. Punjenje, pakiranje, razvoj proizvoda, ujednačenost, proizvodnja, sve to zahtijeva stručnost. Ljudi te stvari uzimaju zdravo za gotovo, ali riječ je o umjetnosti koju su usavršile tvrtke, ne vlada.”

Problem se na kraju svodi na to da mnogi novi antibiotici nisu profitabilni. Kada se iz zamisli počne stvarati novi lijek, pokrene se postupni proces čija cijena premaši milijardu dolara prije nego što on stigne na tržište. Kada put vodi prema viagri, trošak je opravdan jer dobiven je lijek vrijedan više milijardi. S antibioticima, međutim, profitna je margina uska zbog tri ključne slabosti: obično se uzimaju kratko vrijeme, daju se samo bolesnima, a prije ili poslije, na svaki će se sjajni novi antibiotik stvoriti otpornost.

Kada farmaceutska tvrtka ocjenjuje ukupan omjer rizika i dobiti, odnosno profitabilnosti razvoja novog lijeka, služi se mjernom jedinicom zvanom trenutačna neto vrijednost (net present value, NPV). To je omjer svih troškova ulaganja u istraživanje i razvoj lijeka i očekivane buduće zarade. Za antibakterijske lijekove NPV je otprilike 42 milijuna dolara; za većinu drugih spojeva – uključujući neurološke lijekove i one za mišiće – iznos je bliži jednoj milijardi. U nekoliko posljednjih desetljeća, sve je manje tvrtki voljno preuzimati veliki rizik za tako malu dobit – osim ako ih se ne povuče i ne pogura.