„… Hrvoje nije mario za moguće posljedice. Nije strepio da će ga netko poznat vidjeti u društvu sa ženom koja nije njegova supruga i na neki način dojaviti to Renati. Činilo mu se da su u restoranu muškarci i žene također zabludjeli poput njega i Žane, neki početnici a neki već vični zabranjenim kretnjama i istupima. Restoran je utočište i skrovište brakolomnim parovima. I svi se osjećaju divno! Čuje se smijeh. Konobari ih prijateljski obilaze i dvore, kao da i oni sudjeluju i podržavaju preljube. Ovo je neki drugi svijet, svijet ljubavnika, na koji svakidašnjica nema utjecaja. Svijet strasti i osjećaja.
Da bi se u zabranjenom voću uživalo, potrebna je lakomislenost, neopreznost i posvemašnja opuštenost. Hrvoje to još nije okusio. Ne da nije imao hrabrosti. Ne! Činilo mu se da za takve prekršaje i užitke od kojih se sastoje on osobno više nema volje, snage, želje. Mislio je da se sve žestoko i vatreno u njemu s vremenom ugasilo. Pepeo. Pepeo koji se manifestira kao sjedine…“
