Srpske duše – govorio je Ðinđić, ozaren Nietzscheovom filozofijom – potpuno su ogrezle u sladunjavost, mitomaniju i kič i, kao takve, apsolutno su neupotrebljive za svakodnevni život, za razliku od srpskih organizama čijim bi nadljudski izdržljivim metabolizmima pozavideli svi metabolizmi ovoga sveta.