bio je pre Revolucije običan radnik u fabrici rezanaca, umešan, štedljiv i dosta preduzimljiv, te je otkupio radnju svoga gazde, koji je slučajno nastradao u prvoj pobuni 1789. On se tada nastanio u Ulici Žisjen, blizu žitne pijace, pokazao se promućuran te se primi predsedništva odbora u svom kraju da bi svojoj trgovini osigurao pomoć najuticajnijih ličnosti tog opasnog doba. Taj mudri postupak postavi temelj njegovom bogatstvu, koje se zače u doba oskudice, nameštene ili stvarne, kad žito u Parizu dostiže ogromnu cenu. Narod se gušio pred pekarama dok su neki mirno kupovali testa kod bakala. Te godine građanin Gorio steče kapital koji mu docnije pomože da vodi trgovinu sa preimućstvima koja daje velika količina gotovog novca; i njemu se desilo ono što se dešava svim ljudima prosečne pameti. Spasla ga je njegova osrednjost