Hermann Broch

Nema nikoga tko nije sklon prezreti bližnjega, i u vrevi prezrivosti što se bezimena i neizreciva neprestance iznova otvara i zatvara, drijema znanje čovjekovo o vlastitoj nemogućnosti za čovječnost, njegova tjeskoba s dostojanstva koje mu je podareno a on ga nije u stanju posjedovati.