hr

Alan Bradley

years of life: 1938 – present

Citati

Valentinaje citiralaprije 5 mjeseci
Smrt mi ne smeta, ah rane me čine živčanom. Sve ovisi o tome kakvo će stanje dr Darby naći u čergi.

Neumorno sam pocupkivala u Morrisu, pokušavajući filtrirati te prilično neočekivane osjećaje. Je li Ciganka mrtva? Već je i sama pomisao bila dovoljno grozna.

Iako Smrt i ja nismo baš stari prijatelji, ponekad razmijenimo riječ-dvije. Već sam dvaput u životu nailazila na leševe, i svaki put –

»Flavijo!« Doktor je stajao na vratima čerge. »Donesi odvijač. U prtljažniku je u kutiji s alatom.«

Odvijač? Što bi to –

Iako su moja nagađanja nasilno prekinuta, ne mogu reći da je velika šteta.

»Brzo. Donesi ga ovamo.«

U bilo kojemu drugom trenutku ne bih otrpjela da mi naređuje kao da sam njegov posilni, ali ovaj sam put ostala šutjeti. Štoviše, čak sam mu djelomice i oprostila.

Kad je dr Darby počeo odvijati šarkena vratima, primijetila sam da za starijeg muškarca ima izvanredno snažne ruke. Da ih nije stavio u službu spašavanja života, mogle su ga proslaviti kao drvodjelju.

»Odvij posljednjih nekoliko vijaka«, rekao je. »Ja ću preuzeti na sebe težinu vrata. Tako... pametna cura.«

Iako nisam znala što činimo, bila sam njegova voljna robinja.

Dok smo tako radili, tu i tamo bih načas opazila Ciganku u unutrašnjosti čerge. Dr. Darby ju je bio premjestio s poda na postelju, gdje je sada nepomično ležala glave zamotane kirurškom gazom. Nisam mogla ocijeniti je li mrtva ili živa, ali bilo mi je neugodno pitati.

Vrata su se na koncu odvojila od okvira i dr Darby ih je na trenutak zadržao ispred sebe kao štit. Kroz glavu mi je prošla slika križara.

»Polako sada – spusti to ovamo.«

Polako manevrirajući spustio je tešku ploču na pod čerge, gdje je ova zauzela gotovo svaki milimetar prostora između štednjaka i tapeciranih sjedala. Zgrabivši dva jastuka s postelje položio ih je jedan do drugog na vrata, a zatim je zamotao Ciganku u plahtu, nježno je podigao s postelje i spustio je na improvizirana nosila.

I opet sam se začudila njegovoj kompaktnoj snazi. Žena je zacijelo težila otprilike koliko i on sam.

»Brzo sada«, rekao je. »Moramo je odvesti u bolnicu.«

Tako dakle! Ciganka je ipak bila živa. Osujetili smo smrt – barem zasad.

Povukavši drugu plahtu s postelje, dr Darby ju je poderao u duge trake, koje je energično provukao ispod vrata, a zatim nekoliko puta oko Ciganke, zavezavši ih na koncu nizom spretnih čvorova.
Valentinaje citiralaprije 5 mjeseci
‘Mogal bi se ubosti,’ reko je. I smijo mi se.«

»‘Ej, obećo si!’ reko sam mu. ‘Reko si da ćemo sve dijelit popola ako ti budem nosio one pse.’

»Ščepo sam ga... nisam htio, časna riječ – samo sam se zafrkavo, to je sve. On ga je htio ugrabit natrag i povuko je jako i – «

Njegovo je lice izražavalo čisti užas.

»Nisam ništa kriv«, viknuo je. »Nisam ništa kriv.«

»Razumijem«, rekla sam. »To je bio nesretan slučaj. Učinit ću sve što mogu da ti pomognem, ali reci mi još ovo, Coline – tko te je svezao?«

Ispustio je takav jauk da mi se krv sledila u žilama, iako sam i sama već znala odgovor.

»Bio je to Tom Bik, zar ne?«

Colinove su se oči raširile kao u ludilu, a onda su se zagledale nekamo iza mojeg ramena. »Vratiće se! Reko je da će se vratit!«

»Besmisao«, rekla sam. »Proveo si ovdje cijelu vječnost.«

»Ubiće me Tom Bik jer sam vidio što je napravio u čergi.«

»Vidio si što je napravio u čergi?«

»Čuo, nisam vidio. Čuo sam njeno dranje. Onda je on izašo van i bacio nešto u rijeku. Ubiće me.«

Colinove su oči bile velike kao tanjurići.

»Neće te ubiti«, rekla sam mu. »Daje to htio, već bi te bio ubio.«

U tom sam trenutku iza sebe u tunelu začula zvuk.

Colinove su se oči raširile još jače, gotovo iskočivši iz svojih duplja.

»To je on!«

Brzo sam okrenula snop svjetlosti i ugledala zgrbljen lik koji nam se približavao brzim koracima kao neki divovski rak: tako velik da je gotovo potpuno ispunio prolaz od stropa do poda i od zida do zida; lik presavijen gotovo do poda kako bi se probio kroz skučeni tunel.

To je mogao biti samo Tom Bik.

»Ključ!« viknula sam, shvativši istog trenutka da je u mojoj ruci.

Bacila sam se na lokot i počela prtljati po bravi.

K vragu i sva mehanika! Brava se činila posve zahrđala.

Udaljen od nas najviše desetak koraka, taj je div od čovjeka i dalje jurišao prema nama kroz tunel. Njegovo hrapavo disanje sad je već bilo užasno glasno, a zbog raščupane crvene kose izgledao je kao pobješnjeli luđak.

Iznenada me je netko gurnuo u stranu. Colin je oteo ključ iz mojih ruku.

»Ne, Coline!«
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)