„Mogu li da te pitam nešto?“ Naslonila sam mu lice na vrat, a usnama sam pratila ujednačene, poznate damare njegove žile kucavice.
„Naravno, ljubavi moja.“
„Kad tačno nameravaš da me ubiješ?“
Srce mu je i dalje mirno kucalo. Bez napetosti, bez ikakve reakcije. Nalaktio se iznad mene i spustio usne na moje, poljubac čija je toplina obećavala masnicu. „Sutra, dušo. A možda i prekosutra.“