Goran Marković rođen je 1946. godine u Beogradu, u obitelji Olivere i Radeta, istaknutih dramskih umjetnika. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u rodnom gradu odlazi na studij u Prag, u tadašnju Čehoslovačku. Ondje od 1965. do 1970. godine na poznatom Filmskom fakultetu Akademije glazbenih i scenskih umjetnosti (FAMU) studira, diplomira i magistrira filmsku režiju.
Nakon završenog studija, od 1970. do 1976. godine radi dokumentarne filmove za televiziju. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki ističu provokativnom formom i smjelim sadržajem.
Od 1976. godine započinje s pisanjem i režiranjem igranih filmova. Dosad ih je snimio petnaest, uglavnom prema vlastitim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije.
Od 1978. godine zaposlen je na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU), gdje započinje kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. Tijekom rada na tom fakultetu bio je docent na kolegiju Rad s glumcima, zatim redoviti profesor filmske režije, a u mirovinu odlazi sa zvanjem profesora emeritusa. U jednom razdoblju bio je predstojnik katedre Odsjeka za filmsku i televizijsku režiju te predsjednik Fakultetskog vijeća. Godine 1984. i 2018. gostovao je kao predavač na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Od 2010. do 2012. godine bio je gostujući profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje kolegij Poetike velikih redatelja na doktorskim studijima Akademije umjetnosti u Novom Sadu i na FDU-u u Beogradu, gdje je također mentor doktorandima.
U Francuskoj su do danas prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rochelleu 1986., Montpellieru 1988. i Strasbourgu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi jugoslavenskog filma održanoj u Centru Pompidou u Parizu 1987. godine predstavljen je s četiri filma. Retrospektive cjelokupnog njegova filmskog opusa 2002. godine prikazali su Međunarodni filmski festival u Rotterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu.
Na Međunarodnom filmskom festivalu u Montpellieru 1992. godine bio je predsjednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na festivalu u Solunu (Grčka) 1995., na Međunarodnom filmskom festivalu u Jeruzalemu 2009. te na međunarodnom festivalu u Orenburgu (Rusija) 2013. godine. Više puta bio je član žirija filmskih i kazališnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji.
Od 1986. godine režira u kazalištu i piše dramske tekstove. Napisao je jedanaest kazališnih komada i režirao isto toliko predstava prema vlastitim i tuđim tekstovima. Njegova drama Turneja nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine.
Dvaput je dobitnik Godišnje nagrade Grada Beograda za područje kinematografije: 1983. godine za film Variola vera i 2001. godine za film Kordon. Od 1986. godine uvršten je u Rječnik filma (Librairie Larousse), a od 2007. i u opsežni vodič istaknutih svjetskih redatelja 501 filmski redatelj (Barron's Educational Series, Inc.). Filmski centar Srbije objavio je monografiju o njemu pod naslovom Nacionalna klasa. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja filmskih umjetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji 2021. godine primio je nagradu za životno djelo Zlatno pero Gordana Mihića, a iste godine i nagradu za životno djelo Živojin Pavlović na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine također je nagrađen nagradom za životno djelo. Iste godine na Motovun Film Festivalu u Hrvatskoj dobio je počasnu nagradu Maverick, koja se dodjeljuje za kinematografsku hrabrost i pomicanje granica filmskog izraza. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom Officier dans l’ordre des Arts et des Lettres.
Autor je deset knjiga: četiri romana (Tito i ja, 1992.; Beogradski trio, 2018. — u najužem izboru za NIN-ovu nagradu; Doktor D., 2022. i Zavod, 2024.), prozne knjige Češka škola ne postoji (1990.), Male tajne (2008.), Tri priče o samoubojicama (2015.) i Izmišljeni život (2017.), dnevnik Godina dana (2000.) te zbirku drama Drame (1997.).