Ju Nesbe

Ako bi se otarasio onoga čega se plašiš, mislim da bi upoznao jednu novu osobu, osobu koja ti se sviđa, dečaka koji si nekad bio.

"Dovoljno je ispuniti označena područja." Obrazac za prijavu u Leonu? Muškarac je iznenađeno primijetio. Možda su se neke stvari ipak promijenile. Uzeo je olovku i vidio kako recepcionar pilji u njegovu ruku, u srednji prst. U onaj njegov najduži prst prije nego što je odsječen u kući na klancu

Holmenkollen. Sad je prvi zglob bio zamijenjen matiranom sivo-plavom protezom od titanija. Nije mu previše koristila, ali davala je ravnotežu ostalim prstima kad je morao stisnuti šaku, a nije smetala jer je bila kratka. Jedini su nedostatak bila beskrajna objašnjavanja kad bi prolazio kroz rendgen u zračnim lukama. Ispunio je ime i prezime. datum rođenja.

Upisao ga je znajući da sad više nalikuje muškarcu u četrdesetima negoli poludjelom starcu koji je prije tri godine napustio Norvešku. U međuvremenu se podvrgnuo strogom režimu vježbanja, zdrave prehrane, sna i, naravno, potpunom izbjegavanju svih tvari koje stvaraju ovisnost. Cilj režima nije bio izgledati mlade, nego izbjeći smrt. Osim toga, sviđalo mu se tako. Zapravo je oduvijek volio rutinu, disciplinu, red. Pa zašto mu je onda život bio u kaosu, takva autodestrukcija i niz uništenih veza između mračnih razdoblja intoksikacije? Prazna polja upitno su ga gledala. Bila su presitna za tražene odgovore.

PREBIVALIŠTE.

Pa, stan u Sofies gateu prodan je čim je otišao, prije tri godine, isto kao roditeljska kuća u Oppsalu. Za njegovo sadašnje zanimanje službena adresa donekle nosi svoj rizik. Pa je napisao ono što je inače pisao kad se prijavljivao u druge hotele: Chungking Mansion, Hong Kong. A to je bila istina koliko i bilo što drugo.

ZANIMANJE.

Ubojstva. Nije to napisao. To polje nije bilo označeno.

BROJ TELEFONA.

Stavio je izmišljeni broj. Mobitele je moguće pratiti. Može se ući u trag mjestu odakle se vodi razgovor.

BROJ TELEFONA NAJBLIŽE RODBINE.

Najbliže rodbine? Koji bi suprug svojevoljno upisao ženin broj kad se prijavljuje u hotel Leon? Mjesto je bilo najbliže pojmu javnog bordela u Oslu.

Recepcionar mu je očito čitao misli. "Za slučaj da se što dogodi moramo nekoga nazvati."

Harry je kimnuo. Ako netko doživi infarkt tijekom spolnog odnosa.

"Ne morate ništa napisati ako nemate..."

"Ne", odgovorio je muškarac gledajući riječi, najbliža rodbina. Imao je Sis. Sestru koja je imala ono što je ona zvala "daškom Downova sindroma"

Imao je Sis. Sestru koja je imala ono što je ona zvala "daškom Downova sindroma", ali nosila se sa životom mnogo bolje od svog starijeg brata. Osim Sis nije imao nikoga drugoga. Ama baš nikoga. Ipak, najbliža rodbina.

Označio je GOTOVINA kao način plaćanja, potpisao se i predao obrazac recepcionaru. Ovaj ga je preletio pogledom. I naposljetku je Harry vidio kako pokazuje nepovjerenje. "Vi ste... Vi ste Harry Hole?"

Harry Hole je kimnuo. "Je li to problem?"

Dječak je zavrtio glavom. Progutao knedlu. "U redu", rekao je Harry "Mogu li dobiti ključ?"

"Oh, ispričavam se. Evo, tristo jedan."

Pas je nosio žuti prsluk. Istu vrstu prsluka kakvu je nosila žena s velikim naušnicama. Prsluk na kojem je pisalo carina. Prišao je bliže i sad je bio na samo pet metara od njih. Ne bi trebalo biti problema. Ne bi smjelo biti problema. Droga je pakirana u kondomima s dvostrukim slojem vrećica za zamrzavanje s vanjske strane. Nije mogla pobjeći ni molekula mirisa. Samo se nasmiješi. Opusti se i nasmiješi. Ni previše ni premalo. Tord se okrenuo prema glasu koji je čavrljao do njega kao da riječi koje dolaze prema njemu zahtijevaju duboku koncentraciju. "Samo trenutak."

Prošli su psa, a Tord je nastavio hodati. "Samo trenutak!" Glas je bio oštriji.

Tord je gledao pred sebe. Vrata do dijela za posadu nalazila su se svega deset metara ispred njega. Sigurnost. Deset koraka. I sve je riješeno.

"Samo trenutak, gospodine!" Sedam koraka.

"Mislim da se tebi obraća, Torde."

"Što?" Tord je stao. Morao je stati. Osvrnuo se s izrazom lica koji, nadao se, nije otkrivao hinjeno iznenađenje. Žena u žutom prsluku hodala je prema njima.

"Pas vas je odabrao."

"Zbilja?" Tord je pogledao psa. Kako... pomislio je.

Pas je uzvratio pogled široko mašući repom kao da je Tord njegov novi prijatelj.

Kako? Dvostruki sloj vrećica za zamrzavanje i kondomi. Kako?

"To znači da vas moramo pretražiti. Molim vas, pođite s nama."

U njezinim smeđim očima i dalje je bilo nježnosti, ali na kraju rečenice nije bilo upitnika. I u tom je trenutku shvatio kako. Gotovo je opipao isprave na prsima.

Kokain.

Zaboravio je obrisati karticu nakon što je sinoć složio posljednju liniju. Sigurno je u tome stvar.

Ali to je svega nekoliko granula i može ih lako objasniti ako kaže da je nekome na zabavi posudio svoju karticu. No to mu sad nije bio najveći problem. Torba. Pretražit će je. Kao pilot uvježbavao je i izvodio postupke za hitne slučajeve tako često da su mu postali gotovo automatska reakcija. To je, naravno, i bila namjera. Čak i kad te obuzme panika, moraš to moći izvesti. Mozak ubacuje taj program u nedostatku drugih naredbi, a riječ je o postupcima u hitnom slučaju. Koliko je puta vizualizirao ovakvu situaciju? Razmišljao što mu je činiti? Vježbao to u glavi? S rezigniranim osmijehom okrenuo se prema stjuardesi i uhvatio njezinu pločicu s imenom. "Čini se da su me odabrali, Kristin. Možeš li uzeti moju torbu?"

"Torba ide s nama", rekla je službenica.

Beate se nasmiješila. Kad se smiješi, doista je jako privlačna, pomislio je Harry. Čudno što nije pronašla nekoga. Ili možda jest. Bila je jedan od osam kontakata u njegovom mobitelu, a nije to znao.

B za Beate.

H je označavalo Halvorsena, Harryjevog bivšeg kolegu i oca Beateina djeteta. Ubijenog tijekom aktivne službe. Još nije izbrisao njegov broj.

Onako kako lažeš kad kažeš da ćeš uvijek biti tu za nas.

Harry je skinuo slike s vrata ormarića i gurnuo ih u unutarnji džep.

"Zovem se Hans Christian. Ja... Ispričavam se što sam bio tako nepristojan. Ali dolazi mnogo bizarnih upita o slučaju i ključno je da Rakel sad ima malo mira. Ja sam njezin odvjetnik."

"Njezin?"

"Njihov. Njezin i Olegov. Želite li ući?" Harry je kimnuo.

Hagen je uzdahnuo. "Nisi rekao što te dovodi u Oslo, Harry."

"Zbilja?"

"Ne. Ili, konkretnije, u Kriminalistički odjel."

"Zar nije normalno posjetiti bivše kolege?"

"Da, kad je riječ o drugim, normalnim, društvenim ljudima."

"Pa eto." Harry je zagrizao filtarske cigarete Camel. "Ubojstva su mi struka."

"Bila su ti struka, hoćeš reći?"

"Dopustite da preformuliram. Ubojstva su moja profesija, u tome sam stručan. I to je jedino područje o kojem ponešto znam."

"Što onda želiš?"

"Baviti se onim u čemu sam stručan. Istraživati ubojstva." Hagen je podigao obrvu. "Želiš ponovo raditi za mene?"

"Zašto ne? Ako se jako ne varam, bio sam jedan od najboljih."

"Ispravak", rekao je Hagen i okrenuo se prema prozoru. "Bio si najbolji." A onda je tiše dodao: "Najbolji i najgori."

"Sviđa mi se jedno od narkoubojstava."

Hagen se oporo nasmiješio. "Koje? Imali smo ih četiri u zadnjih šest mjeseci. Ni s jednim od njih nismo se pomaknuli s mrtve točke."

"Gusto Hanssen."

Hagen nije odgovorio, već je nastavio proučavati ljude koji su polijegali na travu. A misli su došle same. Kradljivci povlastica.

Lopovi. Teroristi. Zašto je vidio to umjesto vrijednih zaposlenika koji uživaju u nekoliko zarađenih sati rujanskog sunca? Policijski pogled. Policijsko sljepilo. Napola je slušao Harryjev glas.

"Gusto Hanssen, devetnaest godina. Poznat policiji, dilerima i korisnicima. Pronađen mrtav u stanu u Hausmanns gateu dvanaestog srpnja. Iskrvario je nakon metka u prsa."

Hagen je prasnuo u smijeh. "Zašto želiš jedino riješeno ubojstvo?"

"Mislim da znate."

"Da, znam", uzdahnuo je Hagen. "Ali kad bih te ponovo zaposlio, dodijelio bih ti neki drugi slučaj. Bio bi policajac na tajnom zadatku."

"Želim ovo."

"Postoji otprilike stotinu razloga zašto nikad nećeš dobiti taj slučaj, Harry."

"A oni su?"

Hagen se okrenuo prema Harryju. "Možda je dovoljno spomenuti prvi. Slučaj je već riješen."

"A osim toga?"

"Mi nemamo taj slučaj. To je Kriposov slučaj. Nemam slobodnih mjesta. Upravo suprotno, pokušavamo provesti rezove. Nisi prikladan. Da nastavim?"

"Hm. Gdje je on?"

Hagen je pokazao kroz prozor. Preko livade do zgrade od sivog kamena iza žutog lišća stabala lipe.

"Botsen", rekao je Harry. "U pritvoru."

"Zasad."

"Posjeti ne dolaze u obzir?"

"Tko te našao u Hong Kongu i rekao ti za slučaj? Je li...?"

"Ne", prekinuo ga je Harry.

"Onda?"

"Onda."

"Tko?"

"Možda sam čitao o tome na internetu."

"Teško", odgovorio je Hagen s tankim osmijehom i beživotnog pogleda. "Slučaj je u novinama bio samo dan prije nego što je zaboravljen. A nisu se spominjala imena. Samo članak o drogiranom narkiću koji je upucao drugog narkića zbog droge. Ništa što bi nekog zanimalo. Ništa što bi istaklo slučaj."

"Osim činjenice da su dva narkića tinejdžeri", rekao je Harry. "Devetnaest godina. I osamnaest." Promijenio je ton glasa.

Hagen je slegnuo ramenima. "Dovoljno stari da ubiju, dovoljno stari da umru. Sljedeće bi godine bili pozvani u vojsku."

"Možete li mi srediti razgovor?"

"Tko ti je rekao, Harry?"

Harry je protrljao bradu. "Prijatelj iz Krimtekniska." Hagen se nasmiješio. A ovoga je puta osmijeh zahvatio i oči. "Tako si prokleto ljubazan, Harry. Koliko mi je poznato, u policiji imaš samo troje prijatelja. Medu njima je Bjørn Holm iz Krimtekniska. I Beate Lønn iz Krimtekniska. Tko onda?"

"Beate. Možete li mi srediti posjet?"

Hagen je sjeo na rub stola i promotrio Harryja. Pogledao je u telefon.

"Uz jedan uvjet, Harry. Obećaj da ćeš se držati kilometrima od tog slučaja. Trenutačno između Kriposa i nas cvjetaju ruže i ne želim više nevolje s njima."

Harry je napravio grimasu. Potonuo je u stolcu tako duboko da je mogao proučavati kopču na svojem pojasu. "Znači, skompali ste se sa šefom Kriposa?"

"Mikael Bellman je prestao raditi za Kripos", rekao je Hagen. "Dakle, ružice cvjetaju."

"Riješili ste se psihopata? Lijepi dani..."

"Upravo suprotno", Hagenov smijeh bio je šupalj. "Bellman je prisutniji nego ikad. U ovoj je zgradi."

"Oh, sranje. Ovdje, u Kriminalističkom odjelu?"

"Bože sačuvaj. Vodi Orgkrim više od godinu dana."

"Imate nove odjele, kako vidim."

"Aha. Orgkrim. Organizirani kriminal. Spojili su more starih odjela. Odjel za provale, trafficking, narkotike. Sad je sve to Orgkrim. Više od dvije stotine zaposlenika, najveća jedinica u Kriminalističkom odjelu."

"Hm. Više nego što je imao u Kriposu."

"A plaća mu je niža. A znaš što znači kad ljudi uzimaju slabije plaćene poslove?"

"Traže više moći", odgovorio je Harry.

"On je stavio tržište droge pod kontrolu, Harry. Dobar tajni rad. Uhićenja i racije. Manje je bandi i nema više međusobnih obračuna. Brojke predoziranja su, kao što sam rekao, u silnom padu..." Hagen je prstom pokazao strop. "A Bellman je na putu prema gore. Dečko je na putu, Harry."

"Često sanjamo ono čega se bojimo i ono za čime žudimo.