„Molila sam se za tebe“, šapnula je između stihova. „Tako si savršen.“ Ponovo je zapevušila. „Volim te.“
Što mu je duže govorila te reči — reči koje meni nikada nije izgovorila — to su mi noge jače bridjele, kao da žele ponovo da potrče. Ali kuda? Po sobi? Ne, majka bi me izgrdila, ali… ako bi me izgrdila, zar me onda ne bi pogledala? Videla?