Franz Kafka

Prije nego što budilica otkuca sedam i četvrt, morat ću bezuvjetno napustiti postelju.

Međutim, bez obzira na to što su sva vrata bila zaključana, je li zaista trebalo koga zvati u pomoć? Usprkos svome jadu, pomislivši na to, nije mogao da priguši smiješak.

je, naime, otvoriti vrata, da se uistinu pokaže i da govori s prokuristom; upravo je žudio saznati što će reći drugi, koji ga sada toliko dozivaju, kad ga ugledaju.

»No«, javi se Gregor, i bio je potpuno svjestan kako je on jedini koji je sačuvao svoj mir, »ja ću se odmah obući, spakovati kolekciju i otputovati. Hoćete li, hoćete li me pustiti da otputujem?

Kakvim tihim životom živi moja obitelj', reče Gregor u sebi te osjeti, dok je ukočenim pogledom zurio preda se u tamu, veliku gordost što je bio kadar da roditeljima i sestri omogući takav život u tako lijepom stanu. No što onda, ako se sav mir, sve blagostanje, sve zadovoljstvo okončaju u stravi i užasu? Da se ne bi izgubio u takvim mislima, Gregor se radije pokrene te puzaše gore-dolje po sobi.

Sada sigurno neće nitko više ulaziti u Gregorovu sobu sve do jutra, imao je, dakle, dovoljno vremena da nesmetano razmišlja kako će nanovo srediti svoj život.

Tu je ostao cijelu noć, koju je proveo dijelom u polusnu, iz kojega bi ga uvijek iznova trgla glad, a dijelom opet u brigama i nejasnim nadama što su, međutim, sve vodile do zaključka da zasada mora biti miran i sa strpljivošću i s najvećim obzirom na obitelj mora nastojati ublažiti neprilike što joj ih je u svom sadašnjem stanju bio primoran nanijeti.

Donijela mu je, da bi ispitala njegov ukus, čitav izbor jela, sve to razastrto po starim novinama. Bilo je tu staro, napola istrunulo povrće; kosti od večere, okružene skrućenim bijelim umakom; nekoliko grožđica i badema; sir za koji je Gregor prije dva dana izjavio da je pokvaren; komad suha kruha; komad kruha s maslacem i komad kruha namazan maslacem i posoljen. Osim toga, uz sve to postavila je onu zdjelu, vjerojatno zauvijek namijenjenu Gregoru, a koju je napunila vodom.

Gregorova jedina briga u ono vrijeme bijaše da sve poduzme da bi obitelj što brže zaboravila poslovne nedaće koje su sve njih bacile u potpunu beznadnost.

Naprosto su se na to navikli, obitelj kao i Gregor; zahvalno su uzimali novac, on im ga je rado uručivao, ali neka se naročita toplina nikada više nije javljala.