Kate Bateman

Nikada. Ne dok on diše.

Ona je njegova žena. I tako mu Bog pomogao, neće je dati nikome drugome.

Wylde je pogura prema praznom separeu unutar erkera pa od konobarice, koja je izgledala kao da se dosađuje, naruči dvije kave. Georgie je zurila u tekućinu iz koje se pušilo podjednako s gnušanjem kao i s užitkom.

»›Crna kao pakao, jaka kao smrt, slatka kao ljubav‹, kako kaže turska izreka«, jetko promumlja Wylde.

»Znam te, ženo. Znam ti miris. Znam kako se krećeš. Moja si.«