Madži Madži ustanak tada je još bio u toku. Znaš li nešto o tome? Ni ja tada nisam znao. Kasnije ću ti pričati o Madži Madži. Kada je voz bio spreman, askari su počeli da se ukrcavaju. Neki šanganski askari ugurao me je u voz i držao me za zglavak na ruci i smejao se dok sam se ja otimao, ali nije me pustio. Rekao mi je da ću biti njegov puškonosac, da ću mu nositi pušku kada marširaju. ‘Svideće ti se’, rekao je. Držao me je u vozu do kraja te linije, ili do mesta do kojeg su u to vreme bili izgradili liniju, a onda smo nekoliko dana hodali čak do planinskog grada.
„Kada smo stigli tamo, neko vreme smo morali da čekamo u dvorištu. Čini mi se da je Šangan mislio da neću pokušati da pobegnem od njega, pošto me više nije držao za zglavak. Možda je mislio da nemam gde da pobegnem. Ugledao sam Indijca kako stoji pored nekakvog tovara i daje uputstva nosačima i nešto beleži na komadu ploče. Otrčao sam do njega i rekao mu da me je askari ukrao iz mog doma. Indijac mi je rekao: ‘Odlazi, mali prljavi lopove!’ Sigurno sam izgledao veoma prljavo.