Adel Parks

Citati

Valentinaje citiralaprije 6 mjeseci
Obrazovanje joj je na prvom mestu. Misli da je to najveća šansa da nešto promenim u svom životu, itd., itd. Lično mislim da možda precenjuje obrazovanje. Realno, dobitak na lotou je isto velika šansa, zar ne?

Dok sipam pahuljice u činiju bacam pogled na liste koje smo juče sastavili. Uvek se po kuhinji vuče sveska u kojoj mama žvrlja spiskove za kupovinu, naše rezultate kad porodično igramo monopol ili karte, ponekad nam mama i tata pišu poruke ako se vraćaju kasno uveče. Najčešće šta ima da se jede, koliko dugo da podgrevamo, kao da SMS još nije izmišljen. Juče smo u tu sveščiću beležili svoje snove. Smešim se dok je listam.

Na jednoj piše: crveni luk, sos u prahu, varikina. Na sledećoj: tata -ferari, Emili - putovanje u Njujork, Logan - bazen (i kuća), kad smo ga podsetili na to da nemamo mesta za bazen u dvorištu. Mama - trosed. Mislim da mama ne shvata ovu igru. Tata je rekao da će nam kupiti sve što hoćemo, baš sve, a ona nije mogla da smisli ništa bolje. Svi smo joj se smejali i rekli joj da traži nešto veće, a ona se malo nadrndala i rekla: „Ovaj trosed nam je skroz propao, stvarno nam treba nov.” Umrli smo.

Tata je rekao da će rezervisati Njujork u narednih dan-dva. Uradio bi to i sinoć, ali rekao je da hoćemo da idemo u stilu i da bi takva rezervacija premašila maksimalni dozvoljeni limit na njegovoj kartici, a novac od premije još nije uplaćen. Letećemo prvom klasom. Očigledno niko od nas nije tako putovao, ali tata kaže da ćemo odsad samo tako ići. Gledali smo neke neverovatne hotele, nismo znali odakle da počnemo. Ukucali smo u pretragu: „Najbolji hoteli sa pet zvezdica u Njujorku.” Nismo mogli da se odlučimo. Bili su nestvarni. Ni nalik onima u kojima smo ikad odseli. Pa dobro, obično ne idemo u hotele na odmor. Mamina prijateljica s posla ima stan na jugu Španije, najčešće tamo idemo. Daje nam deset odsto popusta u odnosu na cenu koju naplaćuje ostalim gostima sa veb-sajta. Kad smo išli u Edinburg spavali smo u motelu.
Valentinaje citiralaprije 6 mjeseci
26.
Leksi

Ponedeljak, 20. maj

Pogledam kroz prozor i vidim da je tamnosivi oblak, koji je tu celog dana, natekao i razlio se po celom nebu. Kiša samo što nije. Pitam se šta su moji uradili. Džejk, Emili i Logan su na placu za žurku i pomažu da se podigne šator. U stvari, kad bi to bilo tačno, i ja bih otišla tamo da im pomognem. Istini za volju, samo stoje i gledaju kako drugi kose, postavljaju šator, pripremaju plesni podijum. Nisam im se pridružila zato što ne želim da podstičem besposličarenje naše dece i uverenje, koje im Džejk usađuje, da za pare neko drugi može sve da radi umesto njih.

Sad imamo kućnu pomoćnicu. Ona nam i pegla. To je ljupka žena i Džejk je verovatno u pravu. Treba da se naviknem na to da mi sad neko drugi sipa kiselinu u WC šolju i prazni kantu za otpatke u kupatilu. Konačno, moram priznati da nam kuća nikad nije bila čistija. U stvari, savršena je posle dve generalke ove nedelje. Prvu sam uradila pre nego što je ova žena i došla.

Koliko god Džejk voleo svoj novi ferari, koji je stigao prošle nedelje, ne pere ga sam. Pozvao je čoveka da mu uradi dubinsko pranje iako je auto bukvalno tek isterao iz salona. Daleko je od stanja u koje je dospeo naš stari porodični volvo. Njegova unutrašnjost nedvosmisleno je svedočila o tome da nas već godinama teško opslužuje i voza tamo-ovamo, đubre na podu dopiralo nam je do članaka - kesice od raznih grickalica, kore od banana i konzerve koka-kole bile su svakodnevica. Kuda god sam išla ostavljala bih prozor otvoren pedalj-dva u nadi da ću tako bar malo neutralisati smrad pokvarene hrane, znojave sportske opreme i sasušenog blata. Džejk se rešio volvoa. Kupio je novi audi Q7. Metalik braon. Ne mogu poreći da je divan. Kaže da je to moj auto.

„Moj?!” Ja ne bih izabrala braon.

„Pa dobro. Porodični auto. Znaš, ne možemo svi da stanemo u ferari!“

Još nisam imala priliku da provozam audi, ali bila sam suvozač i definitivno miriše bolje nego volvo.
Valentinaje citiralaprije 6 mjeseci
„Znaš, patek filip za ponedeljak, čopard za utorak, roleks za sredu...”

„O, bože, čoveče, uozbilji se”, prasne Patrik.

Iznenađeni, Leksi i Džejk okrenu se ka njemu, a ostali svi obore pogled na tanjire pred sobom. Leksi oseti nešto u vazduhu, neku jezu. „Hoćete li prestati sa ovim proseravanjem. Boli me glava od sve ove priče o dobijanju na lotou. Tako se ne zarađuju pare u ovom svetu. Moraš da zasučeš rukave.”

„Loto je samo zabava”, izgovori Leksi, kako se nada, umirujućim tonom.
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)