Stefan Tićmi

  • rajkovicmarija11je citiraoprošle godine
    Kada sam se vratila kući, zabrinuti otac me je čekao baš na mestu gde sam proveravala da li je sve u redu. Očevi izgleda uvek čekaju na mestima gde smo ih napustili.
  • Reginaje citiralaprije 9 mjeseci
    Inače, ovu sam knjigu napisao za nedelju dana, a krčkala se u meni godinama; lupao sam po pisaćoj mašini kao sumanut.
  • Reginaje citiralaprije 9 mjeseci
    U mraku mog sveta, ti jedina svetliš.“
  • lexydimje citiralaprije 2 godine
    Meni godine nisu teret jer ih nemam. Inače bi bilo drugačije.
  • lexydimje citiralaprije 2 godine
    „To nije lepo. Ja sam Akiko i ne verujem u na-zive, u granice i podele
  • lexydimje citiralaprije 2 godine
    Hej, kao da je bitno, Akiko. Nauči da živiš jed-nostavno ili jednostavno – živi. Nema druge.
  • lexydimje citiralaprije 2 godine
    A ja, Marselo, između dve (o)sobe.
    Oduvek u to neko Između.
    U rascepu.
  • lexydimje citiralaprije 2 godine
    Akiko pati kao i sve žene:
    tiho, kao kiša koja se nećka
  • Jovana Stokićje citiralaprošle godine
    Sve knjige se obično završavaju tačkom.

    Ova neobična knjiga njome počinje.

    Čitaoče, dodirni je. Mislim na tačku.

    Je l’ jesi?

    Jesi.

    Hvala.

    Eto, to je naša dodirna tačka.
  • b8326341427je citiraoprije 2 godine
    „Ali“, nastavljao bi otac, „u životu ti nisu po-trebni rimski brojevi da bi pronašla svoje mesto. Ti si vosak, ne pozornica. Ti si vosak, ne zavesa. Ti si vosak, ne daska. Ti si vosak, ne dramska radnja. U tebi, Akiko, dete moje, u tebi raste uže. Oko tebe je mrak, a ti si vosak. Gaji to uže u sebi kao zelenu lijanu, kao mir, kao nešto potpuno sveto i kada iznikne, bićeš sveća. Oko tebe je mrak
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)