Kad savijete spajalicu, zapravo savijate kristale metala. Da oni nisu u stanju da se savijaju, spajalica bi bila krta i slomila bi se. Plastičnost metala zapravo je rezultat dislokacija koje se pomeraju unutar kristala. Kako se one premeštaju, tako prenose deliće materijala s jedne strane kristala na drugu. I čine to brzinom zvuka. Savijanjem spajalice izazivate blizu 100.000.000.000.000 dislokacija, koje se dešavaju brzinom od stotine hiljada metara u sekundi. I mada svaka pomeri samo sitan deo kristala (jednu atomsku ravan), i to je dovoljno da bi se kristali ponašali kao super snažna plastika, a ne krti kamen.