Sutra ćemo

„Bojan Marjanović je u svome romanu „Sutra ćemo“ uspio postići to da se veličina priče očituje upravo u odsustvu epohalnosti. Ne samo što je na taj način demonstrirano vanredno spisateljsko umijeće, nego se i sama literarna namjera doimlje subverzivnom u odnosu na doba kada svjedočimo preporodu „velikih naracija“ i pripadajućih kategoričnosti. Radi se utoliko o najfinijem proznom tkanju, o minucioznom, stilski izbrušenom postupku preko kojeg Marjanović – kombinirajući tri narativna glasa – nema tek ambiciju rasvijetliti „nijanse stvarnosti“, nego nas uputiti na to da izvan nijansi stvarnost i ne postoji, s tim da jednu od važnijih čini sama literatura. Svojevrsna anatomija ljubavi ujedno je anatomija društvene svakodnevice, s nizom pronicljivih esejističkih pasaža o mnogočemu – od balkanske verzije kapitalizma, preko muškoga doživljaja pisoara, pa do dirljivog opisa Beograda – ali i junakinjom koja elegantno i samosvjesno tumara između dva svijeta, fiktivnog i faktičkog, podsjećajući nas sve vrijeme na to da literatura jeste stvarnost. Ovu to ne čini manje brutalnom. Na gotovo svakoj stranici ovoga romana u pozadini potmulo bruji nasilje, sistemsko i individualno, najčešće kao slutnja i stalna prijetnja, a katkad i kroz „živi nastup“, kao da je ritam života definiran (i) asortimanom svakodnevnih okrutnosti. Decidiranih zaključaka i konačnih istina, rekosmo, nema, osim u ocjeni da nam Bojan Marjanović svojom prozom donosi snažnu književnost.“ – Viktor Ivančić

„Iz onoga što se na početku čini kao obična, generacijski kodirana ljubavna priča s troje glavnih aktera, Bojan Marjanović razvija neočekivano precizan pripovjedni komentar vremena u kojem ta priča nastaje: našeg društvenog i ekonomskog ovdje i sada, našeg poraznog prezenta. Naizgled, geometrija ljubavnog trokuta je jasna: Sara i Goran, Sara i Darko; jedna veza (možda) završava, druga (možda) započinje. Ali mnogo više toga je u ovom romanu možda: nesigurni poslovi i promašene prilike, stalna perspektiva odlaska iz države, biografije koje ovise o kocki klasne pripadnosti… Suvereno ispričan iz tri pripovjedne perspektive i kroz tri dosljedna narativna registra, obilno natopljen alkoholom, s noćnom vizurom grada u pozadini i narodnom muzikom umjesto soundtracka, „Sutra ćemo“ je nešto poput priče o ljubavi u doba permanentne nesigurnosti: vedra melodrama za djecu prekarijata.“ – Boris Postnikov