Odličan prvi roman. Birokratski horor sa primesama Lavkraftovske fantazmagorije koja bi lako mogla da se protumači kao truljenje izmučenog uma glavnog lika.
Atmosfera je mračna i bedna, kao da su Dostojevski i Dazai napravili i abortirali dete ali ono je nekim čudom preživelo.
Jedino što zameram je delom nedorečen kraj i nekoliko visećih scena koje kao da aludiraju na deo priče koji tek treba da se ispriča.
Zastrašujuće realno predstavljen paradoks rupe u birokratskom sistemu "organizovane države" i posledica koje sprovode isprane gomile Mica ubica (Nacionalni Park Srbija) koja dogmatski prati diluzione procedure, a u kojima uživaju delimično jer ih i sam sistem podstrekava na takvo ponašanje, omogućavajući im da (umesto da košulje kopčaju iza leđa) pored posedovanja F dijagnoze obavljaju javnu funkciju u državi.
Autor je izuzetno realno prikazao objektivnu realnost (koja se možda na trenutke činila previše "raw") bilo kakvog kontakta normalnog čoveka sa birokratskim sistemom "organizovane države". Sigurna sam da se svaki čitaoc mogao u bar jednom trenutku poistovetiti i osetiti izuzetno snažan osećaj empatije prema glavnom liku, zbog čega smatram da je delo od posebnog značaja u današnjem "politically correct/ sugar-coated" Svetu.
Topla preporuka za svakoga ko nosi ili ne nosi roza naočare, jer ovaj "reality check" činjenice da objektivna realnost nema osećanja treba svako doživeti. 🙂