Gabrijelova visina i širina bile su dovoljne da njegovu pojavu učine impozantnom, pa ih je izlagao s dužnim poštovanjem. Međutim, neki ljudi, kako sa sela, tako i iz grada, imaju način držanja za koji je duh zaslužniji od mesa i tetiva; to je način smanjivanja dimenzija manirom prikazivanja. I usled tihe skromnosti, koja bi više pristajala nekoj vestalki, a koja mu je naizgled stalno utiskivala u svest da ne polaže veliko pravo na neko mesto na svetu, Gabrijel Ouk je hodao smerno i jedva primetno savijen, ali ne pogrbljeno.