Kolačići su neophodni za funkcionalnost internetske stranice i omogućavaju vam da ostanete prijavljeni. Pomoću kolačića prikupljamo i statističke podatke. Oni nam pomažu da saznamo kako koristite Bookmate kako bi mogli poboljšati internetsku stranicu i preporuke za knjige.
Za više informacija, pročitajte našu Politiku kolačića.
Prihvati sve kolačiće
Postavke kolačića
Svg Vector Icons : http://www.onlinewebfonts.com/icon Došlo je do pogreške. Pokušajte ponovo.
Zlatno runo II, Borislav Pekić
sr
Books
Borislav Pekić

Zlatno runo II

Tamo gde se čudesno susreću prošlost i budućnost stvoren je jedan od najboljih romana srpske književnosti…

„Da si ti mene tome učio umesto što sam pred gostima morao da recitujem beslovesne himne svetome Savi i da ponavljam kako onaj ko laže taj i krade, ko krade ubija, a ko ubija ne vešalima završava, kad je već i poslednjoj budali na svetu jasno da je istina upravo obrnuta, da ko najviše laže posatje moćan, ko krade bogat, a ko najviše ubija ne završava na omči, nego u đačkoj čitanci…“ Borislav Pekić

Oživljavajući nam porodicu Njegovan, u istorijskim sunovratima i značajnim događajima od antičkih vremena, preko Sulejmana Veličanstvenog, do Drugog svetskog rata, Pekić nas kroz ovaj roman vodi do krajnje mitske metafore, plovidbe Argonauta na Istok, po zlatno runo Života.

„Zlatno runo obeležava čitavu jednu istorijsku epohu i stoji u samom vrhu književnosti napisane na srpskom jeziku u drugoj polovini XX veka. (…) Roman je ostvaren kao ciklus od sedam velikih samostalnih delova, koji su iznutra povezani porodičnom sudbinom balkanskih Cincara, pomešanih sa srpskim stanovništvom i srpskom građanskom klasom u njenom usponu u raspadanju.” Predrag Palavestra

„Zlatno runo je klasik naše književne epohe i udžbenik za mnoge pisce, alem-kamen jedne književnosti.” Anđelka Cvijić

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
više
465 tiskanih stranica
Objavljeno prvi puta
1978
Izdavač
Laguna
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Citati

  • Marija Petrovicje citiraoprije 2 godine
    Ne znajem je li se sećaš, kiria? Dvor okreno topove na Skupštinju. Deputati narodni za to čuli pa, na formu Francuza, zaključili da se ni na kaku pretnju ne razilazidu. Pre da bracki zagrljeni izginedu nego da se izdajničkom i tiranjskom knjazu pokore. Ali se još ni mastiljo sa zapisnika te termopilske odluke nije sasušilo, neko viknu „Vojska“, i narodni deputati, još onako konvenjtski zagrljeni, zaglafiše vrata, sve žifo izgaziše, i bi se načisto po kućama rasturili da narod sa sokaka nije puške na njih uperio, te ih natrag povrnjuo. Natrag u istoriju, gospođo, iz koje hteli sasvim simeonski, cincarski da uteknu.

    Kako se gdi okreneš – zaključuje deda – u toj našoj politici na puščanu cev naiđeš. Puške i noževi na sve strane. A iznad, topovi zjape… Čuo sam da čak i bivši knjaz, kad ga oko astala vijali da potpiše abdikaciju, razdrljio mundir i zavapio: Pucajte ako sam kriv. Čak ni prvo pravno lice u državi ne očekuje da se posao obavi perom, nego metkom!… I u takvoj zemlji, od koje bi se i Herkules prepao, ti oćeš da ministruješ? Oćeš da politiziraš ovde, gde sve živo iz pojasa kuburu vadi čim iz pameti više nema šta da izvadi?… Samo će da izgineš, Firmu u trošakbaciš! O nesrećo – o tis anankisl…

Na policama za knjige

fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)