Slegnuo sam ramenima.
„Pa, ono što mi je dosad najviše privuklo pažnju jeste to da većina svih tih verovanja polazi od činjenice ili lika koji se manje ili više zasnivaju na istorijskim činjenicama, ali se ona brzo razvijaju kao socijalni pokreti pod pritiskom i pod uticajem političkih, ekonomskih i socijalnih okolnosti grupe koja ih prihvata. Još niste zaspali?“
Eulalija odmahnu glavom.
„Dobar deo mitologije koja se razvija oko svake od ovih doktrina, od liturgije do pravila i tabua, proizilazi iz birokratije koja nastaje kako se oni razvijaju, a ne iz navodnog natprirodnog događaja koji ih je stvorio. Najveći deo jednostavnih i prijatnih anegdota, mešavina zdravog razuma i folklora, i ratoborni napad koji na kraju razviju, proizilaze iz naknadnog tumačenja tih principa, u slučaju da se ovi ne izvitopere, od strane onih koji njima upravljaju. Čini se da su upravljački i hijerarhijski aspekt ključni u njihovom razvoju. Istina je spočetka dostupna svim ljudima, ali ubrzo se pojavljuju pojedinci koji sebi pripisuju moć i dužnost da tumače, njome upravljaju i, u njihovom slučaju, menjaju tu istinu u ime opšteg dobra i u isto ime uspostavljaju moćnu i potencijalno represivnu organizaciju. Taj fenomen, za koji nam biologija kaže da je svojstven svakom krdu, ubrzo pretvara doktrinu u element kontrole i političke borbe. Podele, ratovi i razdori postaju neizbežni. Pre ili kasnije, reč se otelovljuje, a telo krvari.“