Slučaj vlastite pogibelji

Između mene i njega samo su ove riječi ovdje izgovorene.
Ima nas koji vidimo. Ima nas koji pamtimo.

I to je istina.
Koja nema veze s ovom pričom, vjerujte mi kad vam lažem.

Milijan Brkić (HDZ), Branimir Bunjac (ŽZ) te Igor Dragovan (SDP).

Još navek voziš zelenkija? –

Vjerovala ili ne: mislim. Ali neću te izgubiti dok pokušavaš popraviti svet koji je možda nepovratno strgan!

Ajde sad na stranu to. Kaj bude ostalo od tebe kad završi? I kaj je tebi uopće završetak? Kad svima dokažeš da si u pravu? Ak čekaš da se tebi svi živi ispričaju...

sam po tvom mišljenju trebala napraviti? Pokunjit se, jesti govna od ljudi koji su sa mnom obrisali pod? Kaj, da bi dalje živjela komotno? I znala da je pod zemljom mladi čovjek kojega sam zatajila? Rekla sam glasno kaj mislim. Kakva osoba bi pogazila to?

Oprosti kaj ti se javljam tak iznebuha, svašta bih ti rekla dok si v ovoj situaciji, ali za to ima vremena. Ono za kaj nema vremena je na broju koji ti šaljem u sljedećoj poruci. Ona čeka da joj se javiš. Bila si je jako dobra s Nenekom i veli mi da je prilično sigurna da ti nisi bil svjestan nekih stvari oko toga kaj se događalo z njim pred kraj.

Mladen Hozjan i Igor Perčić

Prisežem da ću kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske štititi Ustavom utvrđeni pravni poredak i braniti teritorijalnu cjelovitost hrvatske države. Da ću čuvati živote, osobnu sigurnost i imovinu svih stanovnika Hrvatske, u svakoj zgodi, pa i u slučaju vlastite pogibelji…