„… Radojka je zagovarala slobodnu ljubav. Nevinost je izgubila sa sekretarom komiteta omladine Franjom Nemetom na prvomajskom slavlju u šumi u okolici Banovdara, poslije dvije krigle piva i bjesomučnog plesa u prašini koju su uzaludno polijevali kablovima vode. Ali Nemetu, kurvišu i prefrigancu koji će daleko dogurati, nisu se sviđale djevojke dlakavih nogu pa joj je nakon nekoliko sastanaka, koji su se zbili u kancelariji kotarskog suda gdje mu je stric službovao, slagao da ima zaručnicu u Varaždinu i da se zbog toga moraju prestati viđati.
Radojka je u međuvremenu spoznala samu sebe. Shvatila je da je strahovito privlače muškarci i da tu nema pomoći. Oko nje su uglavnom i bili muškarci, nije ih manjkalo, svih uzrasta, svima se izgleda, dopadala, pa raskid sa sekretarom nije djelovao tako da bi se razočarala u cijeli svijet, posebice u muški rod. Pravodobno je ustanovila da su svi jednaki, ali to je nije užasnulo niti obeshrabrilo, i da svi žele isto što i ona, samo, jasno, iz svog kuta gledanja na tjelesne stvari. Nije im to zamjerala, pa čak ni na prostačkim izrazima kojima su označavali njeno slobodoumno ljubavno ponašanje…“
