Današnja djeca uživaju u druženju s njegovim Antuntunom, s njegovim stablima koja hodaju ili govore, ili s pticama koje izlijeću iz slavonskih polja njegova zavičaja, kao što su uživala i ona pedesetih godina prošlog stoljeća kada je Grigor Vitez počeo pisati dječju poeziju. »Ja sam pisao zato da vam pričinim radost, da lakše osjetite ono što je lijepo u životu, da se smijete onome što je smiješno.«
E-knjiga je pripremljena i objavljena je zahvaljujući potpori Grada Zagreba.
Naš izbor sadrži ukupno dvadeset i šest najpoznatijih pjesama po mnogim mišljenjima najvećeg hrvatskog dječjeg pjesnika — Grigora Viteza:
— Kako živi Antuntun
— Paun
— A zašto ne bi…
— Kad bi drveće hodalo
— Kakve je boje potok?
— Neposlušne stvari
— Dohvati mi, tata, mjesec
— Švelja
— Nema za mačke škole
— Najljepša boja
— Tiha, tiha pjesma
— Unuk i djed
— Slikar
— Maksimir
— Dodir proljeća
— Mi djeca
— Da i ne
— Dimnjačar
— Lastavica
— Olovko, olovko
— Maslačak
— Gitara jesenjeg vjetra
— Kako rastu djeca?
— Žir
— Pjesma za svu djecu svijeta
— Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja
