"Zelenu salatu", rekao je Artur odlučno.
"Zelenu salatu?" ponovi životinja i sa neodobravanjem zakoluta očima prema Arturu.
"Hoćeš da kažeš", reče Artur, "da ne bi trebalo da uzmem zelenu salatu?"
"Pa", reče životinja, "znam mnoge biljke čije je mišljenje po tom pitanju vrlo jasno. U stvari, to je razlog zbog koga je najzad doneta odluka da se čitav zapetljani problem jednostavno preseče tako što će se uzgojiti životinja koja želi da je pojedu i koja će biti sposobna da to jasno i glasno kaže. I tako, evo me ovde."
Blago se naklonila.
"Ma, slušaj ti, "reče Zaphod, "mi smo naoštrili zube na klopu i nećemo sada da tupimo o glupostima. Četiri lepa odreska, molim te, i to brzo. Ništa nismo jeli već pet stotina sedamdeset šest hiljada miliona godina."
Životinja se podiže na noge i dobroćudno zagrokta.
"Pametan izbor, gospodine, ako mi dozvoljavate da tako kažem. U redu", reče ona, "odoh ja da se ubijem."
Okrenula se i prijateljski namignula Arturu.
"Bez brige, gospodine", rekla je. "Biće vrlo humano."
Odgegala se u kuhinju bez žurbe.