Svaki korak, sve što se desilo, vodilo je do ove tačke.
Od one utvrde na snegom šibanim planinama, gde ga je čovek lica tvrdog kao stenje oko njih izbacio u studen, do rudnika soli u Endoviru, gde mu se jedna krvnica očiju poput vatrene stihije podrugivala, nesalomljiva iako je godinu dana proživela u paklu.
Krvnica koja je našla njegovu suprugu, ili su se njih dve međusobno našle, dve žene koje su bogovi blagoslovili lutale su propalim svetom koji je pao pod senku – i u čijim je rukama sada sudbina tog sveta.
Svaki korak. Svaki zalazak u tamu. Svaki trenutak očaja, besa i bola.
Sve ga je to vodilo tačno tamo gde je trebalo da bude.
Gde je želeo da bude.
Trenutak milosti – koji je jedna mlada žena što okončava živote uputila drugoj koja ih spasava.