sr
Books
Migel de Servantes Saavedra

Don Kihote I: Maštoglavi idalgo don Kihote od Manče

Besposleni čitaoče: i da ti se ne zakunem možeš mi verovati da bih želeo da ova knjiga, kao dete razuma, bude najlepša, najkočopernija i najoštroumnija što se zamisliti može. Ali nisam se mogao ogrešiti o prirodni poredak, jer u njemu svaka stvar izrodi sebi sličnu. I tako, šta je mogla izroditi moja jalova i slabo obdelana uobrazilja, ako ne povest o sinu suvom, žilavom, mušičavom i punom neskladnih misli koje nikada niko drugi nije pomislio, baš kao onaj ko je u tamnici rođen, gde svaka nelagoda nalazi stan i svaki tužni šum obitava?

Čuvena priča o Alonsu Kihanu, španskom plemiću iz 17. veka, strastvenom čitaocu viteških priča, ne prestaje da oduševljava čitaoce. U potrazi za sopstvenim viteškim avanturama, i sam postaje vitez lutalica koji oponaša književne junake, i tako pronalazi novi smisao života: pomaže damama u nevolji, bori se s divovima i ispravlja greške… uglavnom u svojoj glavi.
Ali ovo slavno remek-delo ne govori samo o tome, to je knjiga o knjigama, čitanju, pisanju, idealizmu nasuprot materijalizmu, životu i smrti. Don Kihotu se zbog čitanja „sasušio mozak i pamet je izgubio“, pa nije u stanju da razluči stvarnost od fikcije. Zabludeli vitez je zapravo čovek koji se bori protiv sopstvenih ograničenja u pokušaju da postane ono o čemu mašta.
U briljantnom prevodu Aleksandre Mančić neprevaziđeni klasik španske i svetske književnosti blista u punom sjaju i lepoti.
„Ovde je veliki pesnik i poznavalac ljudskog srca dotakao jednu od najtajanstvenijih strana čovekovog duha.“
— Fjodor Dostojevski
642 tiskane stranice
Objavljeno prvi puta
1605
Izdavač
Laguna
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Dojmovi

  • Filipje podijelio/la dojamprije 5 mjeseci
    👍Vrijedna čitanja

Citati

  • Julija Isailovićje citiraoprije 19 sati
    Sančo, za ono za šta meni treba Dulsineja od Tobosa, valja mi koliko i najuzvišenija kneginja na zemlji. Jeste, jer ni svi pesnici što poju hvalospeve damama pod imenom koje im po svojoj volji nadenu, nije istina da ih imaju. Misliš li ti da je svaka Amarilis, Filis, Silvija, Dijana, Galateja, Filida, i tome slično, kojih su pune knjige, romanse, berberske radnje i pozorišta, odista bila dama od krvi i mesa onoga ko je slavi i ko ju je slavio? Naravno da nije, nego ih većinom izmišljaju da bi našli predmet za svoje stihove, i da bi ih ljudi smatrali za ljubavnike i za ljude dovoljno odvažne da bi to bili. I tako je meni dosta da pomislim i poverujem da je dobra Aldonsa Lorenso lepa i časna, a što se roda tiče, šta mari, neće se valjda o tome raspitivati, kao da će je za duvnu zarediti, a ja uzimam da je ona najuzvišenija kneginja na svetu.
  • Jovana Spasićje citiralaprije 4 mjeseca
    Srećno je doba i vekovi srećni oni kojima su stari nadenuli ime zlatni, i to ne zato što se tada zlato, koje je u naše gvozdeno doba na tolikoj ceni, bez po muke nalazilo u ono srećno doba, nego zato što oni koji su tada živeli nisu znali za ove dve reči: tvoje i moje.
  • Jovana Spasićje citiralaprije 4 mjeseca
    jer bi istoričari trebalo, i morali bi, da budu tačni, istinoljubivi i nimalo pristrasni, tako da ih ni korist, ni strah, ni zloba, ni naklonost ne nateraju da skrenu s puta istine, čija je majka povest, suparnica vremena, zalog delanja, svedok onoga što je prošlo, uzor i nauk ovome sada, upozorenje za ono što će doći

Na policama za knjige

fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)