Kolačići su neophodni za funkcionalnost internetske stranice i omogućavaju vam da ostanete prijavljeni. Pomoću kolačića prikupljamo i statističke podatke. Oni nam pomažu da saznamo kako koristite Bookmate kako bi mogli poboljšati internetsku stranicu i preporuke za knjige.
Za više informacija, pročitajte našu Politiku kolačića.
Prihvati sve kolačiće
Postavke kolačića
Fo, Dž.M. Kuci
sr
Books
Dž.M. Kuci

Fo

  • Leopold Tkačikje citiraoprošle godine
    Sloboda je reč kao i svaka druga. Ona je dašak pare, sedam slova na tablici. Ona je samo ime koje dajemo svojoj žudnji, toj što je pominješ, žudnji da budemo slobodni. Nas zanima žudnja, ne ime. Ako rečima ne možemo iskazati šta je jabuka, niko nam ne brani da tu jabuku pojedemo.
  • Marijanaje citiraoprije 2 mjeseca
    Kad bi Proviđenje nad svima nama bdelo’, reče Kruso, ’ko bi onda brao pamuk i sekao šećernu trsku?
  • Marijanaje citiraoprije 2 mjeseca
    Ostarevši u svom ostrvskom kraljevstvu bez ikoga da mu se usprotivi, toliko je suzio vidike – a svuda oko nas vidici behu tako bezmerno široki i tako veličanstveni! – da je na koncu i samog sebe ubedio da zna sve što se o svetu može znati.
  • Jovana Spasićje citiralaprošle godine
    Svet je mnogo raznolikiji no što smo voljni da priznamo
  • Jovana Spasićje citiralaprošle godine
    No to što u životu prihvatamo teško ćemo prihvatiti u istoriji.
  • Jovana Spasićje citiralaprošle godine
    šta mislite, je li to tajno značenje reči priča: mesto gde odlažemo uspomene da nam ih neko pričuva?
  • Jovana Spasićje citiralaprošle godine
    ’Zakoni se donose iz jednog jedinog razloga’, reče on, ’da nas zauzdaju kad nam želje postanu neumerene. Dokle god su nam želje umerene, nemamo potrebe za zakonima.’
  • Jovana Spasićje citiralaprošle godine
    ’Molim vas upamtite, nije svaki čovek koji nosi beleg izgnanika i u duši izgnanik.’
  • Leopold Tkačikje citiraoprošle godine
    nauk te priče da dođe vreme kad svetu moramo položiti račune o sebi, a potom doveka ćutati.
  • Leopold Tkačikje citiraoprošle godine
    Sećam se misli jednog pisca, o tome kako se posle smrti možda i nećemo obreti među raspevanim anđelima već na nekom sasvim običnom mestu, kao, recimo, u nekom javnom kupatilu u vrelo popodne, negde gde po budžacima dremaju pauci; tada će nam to izgledati kao i svaki drugi nedeljni dan u provinciji; tek će nam kasnije sinuti da smo u večnosti.“
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)