Ljudi su od pamtivijeka podizali pogled k nebu moleci, zaklinjuci, proklinjuci, trazeci odgovore i pojasnjenja glede svojih zemaljskih sudbina, i na taj su nacin uspostavljali vertikalnu-eticku-os svijeta u kojem su živjeli. Ta je esencijalna dimenzija ljudskog bivanja sazeta u naslovu novog romana Drazana Gunjace „Nebo iznad Dalmacije“. Duboko emocionalno, mentalno, intelektualno ukorijenjen u svoj uzi i siri zavicaj — Cetinsku krajinu i Dalmaciju — Gunjaca kroz sudbine skupine prijatelja u razdoblju neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata ispisuje svoje trazenje odgovora na povijesne okolnosti i dogadjaje koji su obiljezili njegov zavicaj.