„… Kad se pravo uzme, biti oženjen ne znači potpisati kapitulaciju, kako neki fakini pripovijedaju, jer o tebi ovisi kako ćeš sve aranžirati i najvažnije, kakvu ćeš ševu udariti od prvog dana. Treba biti lukav! Treba oštro, ali s ljubavlju. I stara istina: nikad ni za milog boga priznati da negdje honorarno delaš, to jest, da ga umačeš i u tuđe izvore slasti. Ako u tome uspiješ, a nisi truba da u tome ne bi uspio, onda ti je sloboda zagarantirana. A sa slobodom se može svašta postići! Dakle, bio sam dosta potkovan što se ženidbe dotikavlje, pobrao sam dosta toga od boraca kaj imaju većeg iskustva, i sve u svemu, činilo mi se, ženidba mi neće uopće naškoditi. Posebno zbog toga što je kita na koju sam slučajno natrčao bila zaposlena u tvornici krpica za žene, daklem šnajderica, a i doma nije dangubila nego je marljivo šivala na svojoj bagatici…“
