Crvena voda

Gledao je ljude koji lažu drugim ljudima, a ovi znaju da im lažu, kao što oni znaju da ovi znaju da im lažu.

Predugo je živio u sretnom braku, a sretni brak sasiječe čovjeku potrebu za drugim ljudima.

Mora da je to lijepo, pomislio je, u životu željeti ono što se može kupiti novcem.

Kuća Rokovih izgledala je kao iz nekog od onih romana o obiteljima iz 19. stoljeća. Na početku niza su sjecikese i preuzetni skorojevići. Potom na red stignu moćna i dostojanstvena gospoda. Na kraju sve završi u sirotinji i memli, s ludim i dekadentnim potomcima.

Zato – ponovio je. – Baš zato. Da ne bi imali. Da svi ne bi imali, da ne bi trošili što nismo zaradili. Zato, jer smo najsmrdljivija generacija. Jer mislimo živit bez rada, jer mislimo trošit šta nismo stekli, jer mislimo da nas spada živit dobro. A ne spada! Ni po čemu! Zato neću prodat, baš zato da svima bude gore. Jer svi i miritaju da im bude gore.

Posao Gorkog bio je da pronađe meki trbuh, slabu točku. Razni su mogli biti razlozi zašto ljudi prodaju djedovinu uz more: operacija, dug banci, nesreća na radu, prebijanje računa s rodbinom u Srbiji. Zatim, potomci: sin koji pije, sin koji se razvodi ili se kocka. Gorki je s vremenom naučio da razloga može biti mnogo, ali da ni jedan od tih razloga obično nije lijep.

Mora da je to lijepo, pomislio je, u životu željeti ono što se može kupiti novcem.

Što si nam napravila? pomislio je. Što si nam to, Silva, napravila od života? Što si nam napravila, ti sebično čudovište

Potom je slijedio blok predizbornih priloga. Radijski je spiker predstavio jednog od kandidata za vijećnika na lokalnim izborima. Kandidat je imao muževni, tamni bariton i govorio čistom štokavicom kojom obično govore svećenici i vojnici

Jer dok se Deutz ljulja na bosanskim krivinama, i dok njegovi suborci krate nervozu, Adrijan zna: on ne želi da rat završi. Njega je rat spasio. U ratu je bio netko.
U ratu je bio dobar. Odrješit, brz, pouzdan. Podnosio je nesanicu i fizički napor. Bio je strpljiv, znao je čekati, a u ratu se čeka, više no išta drugo. Umio je šutjeti kad se šuti. Nije mnogo pio, nije se drogirao, nije pušio, mogao je noćnu stražu izdržati bez da krijesom opuška oda položaj. Savjesno bi napravio što bi mu Cvitko ili netko drugi naložio. Kad se pucalo, pucao bi, ali nije dopuštao sebi da u nasilju uživa. Kad bi se netko na nasilje navukao, obično bi u nevolje uvalio i sebe i svoje.
Adrijan je bio dobar ratu, ali je i rat bio dobar Adrijanu. Uživao je u anonimnosti, u podrazumijevanom poštivanju. Adrijan je volio tog novog sebe kojeg je stvorio u četiri ratne godine. Volio ga je više nego onog starog