Umirovljeni policajac Luke Fitzwilliam nije mogao vjerovati neutemeljenim navodima gospođice Pinkerton, zanimljive starice koju je upoznao u vlaku za London kojim je putovala u Scotland Yard, kako višestruki ubojica djeluje u mirnom engleskom selu Wychwoodu — kao niti njezinoj tvrdnji da je lokalni liječnik sljedeći na redu. Svega nekoliko sati kasnije, gospođicu Pinkerton pregazio je automobil čiji je vozač pobjegao s mjesta nesreće. Puka slučajnost? I Luke je tako mislio… sve dok u The Timesu nije pročitao vijest o neočekivanoj smrti nikog drugog doli navedenog liječnika — dr. Humblebyja.
Uz pomoć prijatelja Jimmyja, i pod krinkom pisca koji prikuplja građu za svoju novu knjigu, odlazi u Wychwood kako bi na licu mjesta istražio neobične događaje. Posjet tom izoliranom selu, u kojem posluga obavlja većinu poslova, a imućni gospodari najveći dio vremena provode u ogovaranju, potvrđuje Lukeove najgore strahove. Jer, čini se kako je Wychwood podijeljen između dvije skupine mještana: jedni su na tragu mračne i opasne tajne, a drugi ne uspijevaju preživjeti dovoljno dugo kako bi je s nekim podijelili.
U knjizi Ubistvo je lako, se susrećemo sa metodom dedukcije, koju glavni junak stalno primenjuje i u svojoj glavi i na papiru, prebirajući razloge za i protiv da ubica bude ovaj ili i onaj i svaki put kad dođe do nekog novog važnog detalja on kreće ispočetka. Slične postavke zločina imali smo i u nekim ranijim romanima. Susrećemo se sa nizom ubistava za koje glavni junak — detektiv — u ovom slučaju penzionisani policajac Luk Ficvilijam, pretpostavlja da ih je počinila ista osoba i povrh svega da je za svaki imala i priliku i motiv, a i da je bila potpuno sigurna da niko ne može da uoči taj motiv.
