Tin ujević – biografija

Jasen Boko: TIN — Trideset godina putovanja; Tina Ujevića većina će u Hrvatskoj nazvati jednim od najvećih pjesnika 20. stoljeća. Ova izvanredna biografija otkrit će ovu tajanstvenu i kontroverznu osobu u malo poznatom svjetlu. Učiteljski sin nakon napuštanja sjemeništa i odustajanja od svećeničkog zvanja postaje buntovni student i glasni starčevićanac iz Matoševa kruga, da bi se najednom deklarirao kao borac za jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda koji zagovara revolucije i terorističke metode u borbi za rušenje Austro-Ugarske pa kod njega u Beograd po savjete, ali i oružje dolaze i budući teroristi, poput Gavrila Principa. Zbog toga je tri puta zatvaran na duža razdoblja da bi konačno bio izgnan iz Hrvatske.
U Parizu pristupa francuskoj Legiji stranaca, a ondje je i za prvoga rata, iako službeno student na Sorbonnei u krugu oko Trockog i ruskih revolucionara. Piše političke članke i gramatiku srpskog jezika, izdržavaju ga razna projugoslavenska tijela od kojih su se neka bavila i obavještajnim radom. Mijenja stavove od radikalizma preko liberalizma do socijalizma, javno i glasno deklarira se kao boljševik i komunist da bi kasnije prihvatio istočnjački svjetonazor i postao budist koji ne govori o politici, koji povlačenjem u sebe i nesudjelovanjem pokušava pronaći unutarnji mir. U Parizu doživljava emotivni slom u nikad do kraja razjašnjenoj priči s Lucille, pokćerkom srpskog veleposlanika Milenka Vesnića koji će nekoliko godina kasnije, u prvoj Jugoslaviji postati predsjednikom Vlade, upravo u godinama kad je donesena Obznana. Kao u najuzbudljivijem špijunsko-ljubavnom trileru Ujević biva izigran i napušten, nakon čega se zauvijek odriče politike, establishmenta i žena da bi postao boemom. A još nema ni trideset.
Proglašava se vasioncem i sljedećih 35 godina po različitim balkanskim prijestolnicama načinom života i ponašanjem provocira malograđansko društvo i građanske norme, postaje poznati pjesnik i javno dobro kojega razgledaju studenti i turisti, polemizira i svađa se, gladuje, dobiva status kralja boema. Genijalni je erudit koji prevodi s desetak jezika i koji može satima pričati o gotovo svakoj temi, a istovremeno priređuje trke ušiju na kavanskim stolovima. Često ga se moglo vidjeti za kavanskim stolom ili u knjižnici, pjesme je pisao na svemu što bi mu bilo pri ruci, a pri selidbama je za sobom često ostavljao rukopise jer je to bila jedina imovina koju je imao. Za sve to vrijeme zadržava sigurnu distancu od žena — nikad ni s jednom nije ostvario fizički kontakt! Prvo stalno zaposlenje dobiva tek u NDH, u svojim pedesetima, što će ga, nakon rata, koštati petogodišnje zabrane bilo kakvog djelovanja. Tek nekoliko godina prije smrti doživljava tihu rehabilitaciju, a sve do tog 12. studenoga 1955. Ujević je živio dvostruki život: genijalan i slavljen pjesnik odbijao se uklopiti u građansko društvo i živjeti po njegovim normama. Od vlastite nesreće i neprilagođenosti bježao je u sebe, osluškujući šumove u kutiji za razmišljanje, ali i po svijetu: Vrgorac, Makarska, Split, Zagreb, Beograd, Pariz, pa opet Zagreb, Beograd, Krivodol, Split i Brač, zatim Sarajevo, da bi konačno preko Splita završio u Zagrebu… Trideset godina putovanja, pjevao je u istoimenoj pjesmi, podnaslovu ove knjige.
Šezdeset i četiri godine prokletog života rezultiralo je opusom sabranim u čak 17 knjiga, a iako poezija čini manji dio njegova djela, pjesme su mu danas opće mjesto svakog spomena hrvatske poezije. Tin — biografija ovim se drugim dopunjenim izdanjem u kojem donosi neke dosad nepoznate činjenice odužuje velikom pjesniku prvom pričom o njegovom životu koja ga ne ocjenjuje isključivo kao pjesnika nego i kao kontroverznog genija, boema i — čovjeka.