Mrtva priroda

Sad sam i službeno jedna od onih luđakinja s koje znoj lije dok vozi bicikl koji nikamo ne ide, a ti bi rekla da je to metafora načina na koji živim.

Pronaći ću put da ti se vratim, jecala je tiho.

Hoću. Hoću.

Pa, divna je. To možete vidjeti, čak i u njezinu stanju. I to ne mislim samo izvana. Iznutra, također. A i zabavna je. Znali smo se puno smijati.«

Istina je, pomislila je Casey. Stalno smo se smijali.

»I osjetljiva je«, nastavio je Warren i onda se nešto uključilo u njegovu mozgu i izbacilo hrpu pridjeva. »Snažna, pametna, privlačna.«

Nije me pregazio automobil. Ne ležim slomljena i u komi u nekakvome uskome, bolničkom krevetu. Moje disanje ne ovisi o aparatima, nemam nikakvu cjevčicu u dušniku. Nisam čula medicinsku sestru kako mi u povjerenju govori da namjerava zavesti mojega supruga. Sigurno nisam čula policijskog inspektora kako pretpostavlja da je moje stanje rezultat namjernog čina te da su osumnjičeni svi koji su mi dragi: moji prijatelji i suradnici, moja sestra, čak i suprug kojega obožavam. Nisam. Nisam. Nisam.

Probudi se. Probudi se. Probudi se.

Dobila je svojega viteza na bijelom konju, svojega princa iz bajke, muškarca iz snova.

Udajemo se za naše očeve«

Janine: britkija, društvenija i sklonija sukobima — odmah su kliknule.

Casey: općenito nježnija, prilagodljivija, miroljubivija

Casey je znala da Janine nikada nije preboljela njezinu odluku da napusti agenciju za posredovanje u davanju pravnih usluga, koju su zajednički osnovale čim su diplomirale

Automobil se zabio u nju brzinom od gotovo 80 kilometara na sat, bacivši je 300 metara u zrak, lomeći gotovo svaku kost u njezinu tijelu