Eleanor i Park

Eleanor je bila u pravu: Ona nikada nije izgledala lijepo. Izgledala je kao umjetničko djelo, a umjetničko djelo nije zamišljeno da izgleda lijepo; zamišljeno je da vas navede da osjetite nešto.

Bilo je to kao da se njihovi životi preklapaju, kao da imaju svoju vlastitu težinu. Obično sposobnost sretnog slučajnog otkrivanja osjećala se kao najljepša stvar koju je svemir ikada učinio za nju.

Ona nikada nije izgledala lijepo. Izgledala je kao umjetničko djelo, a umjetničko djelo nije zamišljeno da izgleda lijepo; zamišljeno je da vas navede da osjetite nešto.

»Misliš da sam zgodan?« upitao je nespretno, povukavši je za ruku.

Bilo joj je drago što joj ne može vidjeti lice. »Mislim da si…«

Prekrasan. Da oduzimaš dah. Kao lik iz grčkog mita koji je natjerao jednoga od bogova da prestane brinuti o tome da je bog.

Biti ili ne biti‹ iz Hamleta

Ona nikada nije izgledala lijepo. Izgledala je kao umjetničko djelo, a umjetničko djelo nije zamišljeno da izgleda lijepo; zamišljeno je da vas navede da osjetite nešto.

Eleanor je izgledala kao njezina majka gledana kroz akvarij.

Djeci iz pakla neće narasti zazubice kad me ugledaju.

Bilo je loše kada su pisma stizala svakoga dana. Bilo je gore kada su prestala stizati.

Park je nikada ne bi volio više nego onoga dana kada su se trebali oprostiti.
A ona nije mogla podnijeti pomisao da je on voli manje.