Priča završava s nama

Ryle me pogleda zamišljeno. „Lily”, kaže znakovito. „Nema loših ljudi. Mi smo svi samo ljudi koji ponekad rade loše stvari.”

Umrijeti zbog ljubavi prema fotografiji, a ni ne uspjeti uslikati tu posljednju sliku koja te koštala života

Nikad u životu nisam vidjela tako tamne oči poput njegovih.

njegov glas je neka vrsta droge.

Nitko nije isključivo loš, niti je nitko isključivo dobar. Neki se samo moraju više truditi kako bi potisnuli ono loše.

Mislim da svi glume tko su zapravo, a duboko u duši svi smo jednako sjebani. Samo neki od nas to bolje skrivaju od drugih.”

To je teško pitanje. Spustim bradu na prekrižene ruke i opet se zagledam u ulicu. „Ne znam”, kažem, slegnuvši ramenima. „Kao njegova kći, voljela sam ga. Ali kao ljudsko biće, mrzila sam ga.”

Osjećam da me neko vrijeme gleda, a zatim kaže: „Sviđa mi se to. Ta tvoja iskrenost.”

Njemu se sviđa moja iskrenost. Mislim da sam se zacrvenjela.

Nikad u životu nisam vidjela tako tamne oči poput njegovih.

stvarno me pogleda. Gleda me u oči i samo zuri, intenzivno, kao da mi sve moje tajne pišu na licu.

Sladak je uvreda.
Ovaj tip je predivan.