Rominja kišica, od Bubanj potoka pa sve do Bežanijske kose Bog zaliva svoju baštu u kojoj godine traće grešni i nišči, čekajući na regres, topli obrok i promene koje nikad neće doći. Na izlogu kancelarije neke NVO šepuri se zastava Evropske unije, a malo niže, na ogromnom bilbordu koji se nadvija nad Slavijom poput Sauronove kule smeši se botoksirana pevaljka koju guze po motelima na Ibarskoj magistrali. Stajling je dobar, dekolte dubok, a zube je kupila za velike pare.
Sve je spremno za otvaranje nove trase puta u pizdu materinu, glasači su dovezeni autobusima, bandere okićene trobojkama i cvećem, a radnicima su podeljeni novi šlemovi. Makaze, kojima će biti presečena crvena traka u svečanom činu punom patetike i dobro osmišljenog političkog marketinga, su već naoštrene. Traži se samo dovoljno neukaljan stranački aparatčik da ih uzme u ruke.
Političari i narod u zajedničkom zločinačkom poduhvatu.