Pavao Pavličić

Citati

Valentinaje citiralaprije 8 mjeseci
Osobito me se to tako dojmilo kad je stara, debela žena digla glavu sa svoga rada, spustila ruke u krilo, pa počela nepomično, s glavom malo nagnutom unatrag, promatrati svoga muža. Na neki neodređeni način, ta me scena podsjećala na onu božićnu, elektrikom osvijetljenu betlehemsku štalicu u crkvi kad sam bio dijete, gdje sve djeluje istodobno i kao potresna zbilja i kao sajamska laž, ali pogađa duboko čovjeka i ne može da ne ostavi traga: stegnuto grlo, peckanje u očima i uspomenu.

Činilo mi se da razumijem Orla, i činilo mi se da shvaćam zastoje to tako pažljivo gledao, ako je uopće to gledao. Mogao sam zamisliti da je prizor jednako potresan i onda kad je s Jezerčanom njegov učenik, kad je sve kao neka koreografirana igra: dječje nevjesto sviranje, nastavnikovo davanje takta, bljesak stakla vitrine iza njihovih leđa, stari stalak s oštećenim notama, peć i okrugli stol s kukičanim stolnjakom.

Morao sam sam sebe podsjetiti da sam već bio u onoj sobi i da ću opet biti, kao da sam sebe podsjećam da sam bio na filmu ili u slici, ili u zrcalu. A morao sam otići onamo. Osjećao sam i sad fotografije u svome unutrašnjem džepu, tri fotografije koje sam jedva nabavio, ali me ništa nije moglo spriječiti da do njih dođem. Svašta sam bio u stanju učiniti da ih se domognem.

Nije bilo lako doći do njih. Stare fotografije, koje sam imao, nisu više vrijedile: bile su to skupne slike sa Sljemena, iz Brezovice, s ulice, na njima izrazi lica nisu djelovali uvjerljivo, neke su bile i mutne.
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)