Pavao Pavličić

Umjetni orao

Obavijesti me kada knjiga bude uvrštena
Da biste čitali ovu knjigu u Bookmate učitajte datoteku EPUB ili FB2. Kako mogu učitati knjigu?
Radovan Orlak, zvan Orao, nedavno se razišao sa svojom ženom, i to, bilo je već očito, definitivno. Imali su dijete, bili su u braku šest godina, a prije godinu dana su se razdvojili. Previše se toga bilo skupilo u njihovu životu, kao, uostalom, i u životu ostalih članova klape, samo što su Orlakovi to teže podnosili. Toga dana, trećeg veljače, Orlu je bio rođendan. Odazvao se pozivu četvorice prijatelja, odlučili su proslaviti i možda malo zakrpati prijateljstvo što je popuštalo pred navalom svakodnevnih briga. No Orao se nije pojavio u dogovoreno vrijeme na dogovorenome mjestu. Potom je nazvala Orlova bivša supruga — Orao je pronađen mrtav. Čini se da je skočio kroz prozor. Samoubojstvo? Ili je pak riječ o dobro prikrivenom ubojstvu? Njegovi prijatelji kreću u privatnu istragu u kojoj otkrivaju mnoge tajne što će im zauvijek promijeniti živote. I njihovo prijateljstvo.

Zahvaljujući majstorskom pripovijedanju Pavla Pavličića koji radnju smješta u zagrebačku društvenu zbilju s kraja 1970-ih, Umjetni orao čita se kao jedan od najboljih hrvatskih krimića.
Ova knjiga je trenutno nedostupna
231 tiskana stranica
Objavljeno prvi puta
2004
Godina izdanja
2016
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Citati

  • Valentinaje citiralaprije 8 mjeseci
    Osobito me se to tako dojmilo kad je stara, debela žena digla glavu sa svoga rada, spustila ruke u krilo, pa počela nepomično, s glavom malo nagnutom unatrag, promatrati svoga muža. Na neki neodređeni način, ta me scena podsjećala na onu božićnu, elektrikom osvijetljenu betlehemsku štalicu u crkvi kad sam bio dijete, gdje sve djeluje istodobno i kao potresna zbilja i kao sajamska laž, ali pogađa duboko čovjeka i ne može da ne ostavi traga: stegnuto grlo, peckanje u očima i uspomenu.

    Činilo mi se da razumijem Orla, i činilo mi se da shvaćam zastoje to tako pažljivo gledao, ako je uopće to gledao. Mogao sam zamisliti da je prizor jednako potresan i onda kad je s Jezerčanom njegov učenik, kad je sve kao neka koreografirana igra: dječje nevjesto sviranje, nastavnikovo davanje takta, bljesak stakla vitrine iza njihovih leđa, stari stalak s oštećenim notama, peć i okrugli stol s kukičanim stolnjakom.

    Morao sam sam sebe podsjetiti da sam već bio u onoj sobi i da ću opet biti, kao da sam sebe podsjećam da sam bio na filmu ili u slici, ili u zrcalu. A morao sam otići onamo. Osjećao sam i sad fotografije u svome unutrašnjem džepu, tri fotografije koje sam jedva nabavio, ali me ništa nije moglo spriječiti da do njih dođem. Svašta sam bio u stanju učiniti da ih se domognem.

    Nije bilo lako doći do njih. Stare fotografije, koje sam imao, nisu više vrijedile: bile su to skupne slike sa Sljemena, iz Brezovice, s ulice, na njima izrazi lica nisu djelovali uvjerljivo, neke su bile i mutne.
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)