Nagrada „Ksaver Šandor Gjalski“ 1986. godine
„Nekada, Trg slobode je, i takav, skroman, za mene bio prepun značenja i smisla i takvu sam sliku o njemu sačuvao onda kad sam s njega otišao. A sad je mogu dozvati samo u izuzetnim trenucima, samo u suton, kao što je bio taj lipanjski suton kad sam sjedio sam na zidiću pod svodovima, pušio cigarete i gledao kako se Trg čudno širi pod utjecajem sutona i kako mrak sve više osvaja. Uvijek kad se vratim u grad u kojem sam se rodio i odrastao, prvo odem na Trg slobode. Jer, Trg slobode je, to mogu reći bez ikakva pretjerivanja, najvažnije mjesto u mome životu. Postao sam toga svjestan tek onda kad sam se odselio iz ovoga grada, a valjda i kad sam postao stariji i zreliji, pa su mi se sami po sebi stali nametati nekakvi zaključci i rezimei, kako to već dođe s godinama. Na tome uskom i neuglednom prostoru, među tim ne osobito lijepim kućama, u tim polumračnim haustorima, pod tim vlažnim svodovima, stjecale su se sve linije moga života. Sve što mi se dogodilo, sve što me formiralo kao čovjeka, dogodilo se, počelo ili završilo tu, na tom Trgu, te ili je preko Trga došlo k meni ili sam ja preko Trga išao za svojim željama, pa, zašto ne, i za svojom sudbinom.“
