bookmate game
sr
Books
Ivan Aleksandrovič Gončarov

Oblomov

„Zaista veliko delo.“
— Lav Tolstoj
Zar ne teže svi za ovim o čemu ja snevam? Zar sva vaša trka, strasti, ratovi, trgovina i politika ne idu na to da se dobije spokojstvo, zar to nije težnja za idealom izgubljenoga raja?

U srcu Peterburga Ilja Iljič Oblomov živi u stanju beskrajnog mira, ušuškan u čauri vlastite tromosti. Dok je svet oko njega rastrzan između tehnološkog napretka i socijalnih kriza, Oblomov udobno leži na svom kauču. Međutim, njegovo postojanje nije lišeno intelektualne aktivnosti. On se premišlja i razmišlja…
Sredinom devetnaestog veka u centru pažnje ruskih pisaca bilo je filozofsko pitanje odnosa večnog ljudskog nemira i patrijarhalnog ideala mirovanja. Posebno mesto među delima ovog tipa zauzima roman Oblomov. Dok piše o dobrodušnom lenjivcu koga ni prijateljstvo ni ljubav ne mogu naterati da ustane s kreveta, Gončarov uspešno nastavlja tradiciju suvišnog čoveka, koju su započeli Puškin i Ljermontov. Neosporni klasik ruske književnosti, Oblomov je priča o večnoj borbi između tromosti i ambicije, udobnosti i promene, nezdravih ciljeva i blagotvorne neaktivnosti.
634 tiskane stranice
Objavljeno prvi puta
1859
Izdavač
Laguna
Prevoditelj
MIlovan Glisic
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Dojmovi

  • Marijanaje podijelio/la dojamprošle godine
    🐼Lagano štivo

  • Filipje podijelio/la dojamprije 2 godine
    👍Vrijedna čitanja

  • I. A.je podijelio/la dojamprije 3 godine
    👍Vrijedna čitanja
    🔮Složena
    💡Poučna
    🎯Zdrav
    🚀Čita se u jednom dahu

Citati

  • Jovan Ribarićje citiraoprije 8 mjeseci
    „Noću pisati“, mislio je Oblomov, „a kad će spavati? Hajde, zarađuje pet hiljada na godinu! To je lepa zarada! Ali pisati jednako, trošiti misao, dušu svoju na sitnice, menjati ubeđenja, trgovati umom i uobraženjem. mučiti svoju prirodu, uzbuđivati se, ključati, goreti, ne znati šta je mir i jednako se nekud kretati… I sve pisati, sve pisati, kao točak, kao mašina, piši sutra, prekosutra, dođe praznik, nastane leto – a on neprestano piši! A kad će stati i odmoriti se? Jadnik!“
  • Jovan Ribarićje citiraoprije 8 mjeseci
    „Obići deset mesta za jedan dan – jadnik!“, mislio je Oblomov. „I to je život!“ On jako slegne ramenima. „A gde je tu čovek? Našto se on rasparčava i troši? Istina, nije rđavo zaviriti i u pozorište, i zaljubiti se u neku Lidiju… umiljata je! Na selu s njom cveće brati i voziti se – lepo je, ali deset mesta za jedan dan – jadnik!“, završi on, prevrnuvši se na leđa i radujući se što nema u njega takvih praznih želja i misli, i što se on ne miče, nego leži eto tu, čuvajući svoje ljudsko dostojanstvo i svoje spokojstvo.
  • Mladen Vasicje citiraoprošle godine
    Varate se, misao se oplođava ljubavlju. Pružite ruku propalom čoveku da ga podignete, ili gorko plačite nad njim kad propada, a nemojte se podsmevati. Ljubite ga, gledajte u njemu samoga sebe i postupajte s njim kao sa samim sobom, pa ću vas tad čitati i pokloniću vam se – reče on legavši opet mirno na divan

Na policama za knjige

fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)