sr
Books
Eva Pap

Pre zalaska sunca

Sarajevo, 1950. godine. Tog sunčanog popodneva naočiti mladić iz Subotice po imenu Mijo nije ni slutio da će upoznati Medu, lepoticu smeđih očiju s crvenom ogrlicom oko vrata. Nakon nekoliko godina veze sudbina će im pomrsiti konce dospećem dvaju pisama: u jednom je Medina poslovna ponuda za Split, a u drugom Mijin poziv za služenje vojnog roka u Jesenicama. Svesni da su planovi za zajedničku budućnost pod znakom pitanja, njih dvoje provode poslednju strastvenu noć u ime velike ljubavi koju osećaju jedno prema drugome.

Dvadeset godina kasnije Mijo se vraća u Sarajevo iz poslovnih razloga. Dok korača poznatim ulicama, naviru mu sećanja na lepe trenutke koje je proživeo s Medom tokom studentskih dana. Iako je sada porodičan čovek i živi povučenijim životom, izvesne tajne iz prošlosti nateraće Miju da promisli o davnim odlukama. Kada teskoba nedorečenih minulih događaja obuzme Miju, zapitaće se da li je njihova sudbina mogla biti drugačija.

„Ovaj roman pruža iskrena životna priznanja glavnih junaka. Autorka prepliće prošlost i sadašnjost u jedinstvenu narativnu strukturu, što čitaocu daje uvid u kompleksnost ljubavi i sećanja.“
— AH magazine

„Autorkin stil me je potpuno očarao! Prava poslastica za ljubitelje istorijskih romansi!“
— Bookish Moments Blog
212 tiskanih stranica
Objavljeno prvi puta
2021
Izdavač
Laguna
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Dojmovi

  • b1735652433je podijelio/la dojamprije 2 mjeseca
    👍Vrijedna čitanja
    💡Poučna
    🚀Čita se u jednom dahu

    Veoma dobra knjiga i poucna. Izazvala je jake emocije u meni pogotovo zbog nedavnog gubitka oca! Eh da sam je procitala ranije...

Citati

  • b1735652433je citiraoprije 3 mjeseca
    I
    Osvestio sam se, shvatio da sam živ, uvideo gde se nalazim i kud sam dospeo, pomislih: verovatno ću umreti. Uprkos tome naslutih da još ima vremena, mora da imam bar još toliko vremena da nešto ispravim, uskladim i dovedem u red, mada nisam znao da li ću biti sposoban za to.

    Na ručnom zglobu, na mestu sata, bledi je šav kože. Nikad nije bio osunčan. Preko kanile u nadlaktici u mene se uliva infuzija, i kap po kap vraća mi život već ispario iz ostarelog tela koje zbrkano funkcioniše. Teško podnosim još i kateter. Osećam bespomoćnost. Još više se snuždim dok zurim u posivele zidove, decenijama izlizan kameni pod, rđom pegavo išaran bolnički stočić. Pogled sa prozora bolničke višespratnice na bele oblake kroz koje se probijaju nežni sunčevi zraci donekle ublažava tu turobnost.

    Deca su mi se zgranuto prepala. Čim su saznala šta se desilo, Marina je dojurila iz Novog Sada, Marko iz Segedina. Umirivao sam ih tvrdeći da sam tek nakratko izgubio svest. Supruga Magda je brbljajući nepovezano rekla da sam postao nasilan. Zar ja?! Ja koji sam se čitavog života klonio toga.

    Ne sećam se jasno svega. Sa komode u trpezariji skupljao sam razbacane Subotičke novine, magazin Gloriju i, pogledavši u kuhinju, naglo sam se uzrujao jer je kraj stola sasvim nepoznata žena sekla hleb. Izderao sam se na nju šta ona tu traži? Prestravljeno me je pogledala, usne su joj zadrhtale, možda je i zaplakala. Zaneo sam se. Kad sam okrenuo glavu, bile su to nepoznate zidne tapete, moderni plakari u dnevnoj sobi, rezbareni motivi na staroj komodi, na slikarskom platnu portreta moje majke razlio se lik čuvenog junaka Miloša Obilića. Više nisam znao ni ko sam, ni šta činim. Preostali su mi samo okrnjeni fragmenti sećanja na dom.

    Na gvozdenom sam bolničkom krevetu, okružen doktorima i bolničarkama. Svi u belom. Ne marim šta su sve upisali u bolnički list, postavio sam sebi dijagnozu: ovo je početak kraja koji će se otegnuti beskonačno. Bolje sam. Mada doktorka Vojnić, koja me neodoljivo podseća na plavokosu vilu iz Jesenica iz vojničkih dana, uvek ljubazna i spremna na šalu, ne dopušta ni po koju cenu da ustanem iz kreveta.

    Moji roditelji su napustili ovaj svet jedno za drugim u razmaku od godinu dana. Bilo im je suđeno da ih smrt zatekne kod kuće.

Na policama za knjige

  • Laguna
    Laguna
    • 1.7K
    • 5.5K
fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)