sr
Books
Bjanka Belova

Mona

Nakon međunarodnog uspeha koji je postigla sa romanom Jezero, iz pera nagrađivane češke autorke Bjanke Belove stiže nam još jedan impresivan distopijski roman. U neimenovanoj, ratom razorenoj zemlji vlada religijski apsolutizam i diktatura u kojoj su pogažena osnovna ljudska prava — naročito ženā. Eponimna junakinja Mona radi kao medicinska sestra u bolnici gde se osoblje suočava sa nestašicom lekova i zavoja, a ranjenici sa fronta dopremaju u tolikom broju da je i mrtvačnica postala premala.
Starajući se o povređenim vojnicima, Mona upoznaje Adama, dvadesetogodišnjaka sa amputiranom nogom, čija će bolesnička postelja postati njeno duhovno utočište. Između njih će se razviti pravo prijateljstvo, a priče, šale, tišina i uspomene koje međusobno dele otkriće nam ne samo fragmente njihove teške prošlosti koja ih je oblikovala nego i jedan posve gorak svet u kome je dostojanstvo narušeno, nada skupa, a ljubav samo naizgled pusta želja.
212 tiskanih stranica
Vlasnik autorskih prava
Blum izdavaštvo
Objavljeno prvi puta
2023
Prevoditelj
Uroš Nikolić
Jeste li već pročitali? Kakvo je vaše mišljenje?
👍👎

Dojmovi

  • Aleksandarje podijelio/la dojamprošle godine
    👍Vrijedna čitanja
    🔮Složena
    💡Poučna

    Savršena, puna patnje, života, emocija...

  • DRAGANje podijelio/la dojamprije 3 godine

    Divna knjiga

  • Miljana Savicje podijelio/la dojamprošle godine
    💀Jeziva

Citati

  • Sanja Milenićje citiralaprošle godine
    Kada se pojavila na predstavi putujućeg pozorišta, u srebrnoj haljini s naramenicama, moćnog poprsja, uskog struka, kose skupljene u punđu i sa bisernim minđušama iz Pariza, nimalo pažnje nije obraćao na uzvike i uzdahe divljenja, činilo mu se prirodnim da se vlati trave njišu kada tigrica prolazi livadom. Ipak, na neki način mu je smetalo. Jednom nije izdržao i upitao ju je može li da prestane da bude toliko lepa, mogu li njih dvoje živeti normalno, bez tog konstantnog uznemiravanja? A majka ga je podsetila kako bi je teško uzeo za ženu da nije bila toliko lepa. Otac je odmahnuo rukom i do sledeće prilike o tome nije govorio.
  • b9018547371je citiraoprošle godine
    Bilo mu je žao samog sebe. Zamišljao je da leži u bašti, ispod bakinog badema, sa stabljikom trave među zubima, i da niko od njega ništa ne traži, nikakvo lično herojstvo, stavljanje glave u torbu, bacanje u prašinu, gaženje po tuđim crevima, pucanje u neprijatelja koji je jednako prestravljen kao i on... to bi mu bilo sasvim dovoljno.
  • b9018547371je citiraoprošle godine
    Mona duboko udiše, kao da nogama isisava vazduh iz poda. Ta prokleta zver u meni. Ali čime da je nahranim?

Na policama za knjige

fb2epub
Povucite i ispustite datoteke (ne više od 5 odjednom)