Bekim Sejranović

I da se razumijemo, naravno da norveško društvo ima mnoštvo pozitivnih strana, pogotovo ako si rođen tamo (u bogatoj obitelji), mnogima je ta zemlja spasila glavu (često i brutalnim zločincima ili kriminalcima), dala bolji život (ljudima koji su izbjegli od ratnih stradanja i kojima se posrećilo na azilantskoj lutriji), osigurala školovanje (za koje si bio prisiljen uzeti kredit od države i vraćati ga sljedećih 20 godina, uz nisku kamatu, istina), naravno, kažem, da nije sve tako sivo, bljutavo i ogavno kako ja to prikazujem, ali rekao sam već, ja sam pripovjedač koji voli subjektivna pretjerivanja i vidi samo tamnu stranu medalje.

— Ne — reći će jedan spid-džanki iz Osla, deset godina igle, kad su ga pitali da li žali zbog svih tih upropaštenih godina.

­među njih su se nalazile šume prepune kosmatih

Sve je najprije bilo zeleno i plavo, a zatim je, kao da se netko igrao svjetlosnim efektima na sceni u kazalištu, sunčeva svjetlost počela žutjeti, rumeniti se, da bi se pred sam zalazak čitavo nebo zapalilo, gorjelo neko vrijeme poput divovske baklje i na kraju tiho ugasilo.

Na krajolik se spustio plavičasti pokrov rane večeri. Zvijezde su se počele paliti, jedna po jedna, a nad glatku vodenu površinu tiho se ušuljala tama.